Gadljivost na protezu

Jutros me je jedna mlađa pacijentkinja (oko 40 godina) pitala šta se može učiniti po pitanju njene gadljivosti na protezu.
Ona reče da je zube pogubila relativno naglo (zbog parodontopatije), i da joj je napravljena gornja totalna proteza (nema svojih zuba).
Protezom se inače normalno služi, jede i govori bez problema – ali gadljivost je uvek prisutna, sa osećajem da je proteza “predebela”.
U ovoj konkretnoj situaciji kao prvi problem vidim to što je gospođa za kratko vreme izgubila mnogo zuba; u ovakvim situacijama mi sumnjamo na dijabetes u “uvodnoj fazi” (pretklinički dijabetes), i upućujemo pacijenta izabranom lekaru i dalje – endokrinologu.
Na žalost, veoma česta pojava :(.
Ako je potrebna samo “brza orijentacija”, obično tražimo HbA1c/A1c, već je dovoljno da “znamo gde smo”.
Što se tiče same proteze, moguća rešenja su sledeća:
1. Skratiti i/ili stanjiti protezu.
Skratiti gornju totalnu protezu je relativno rizično; ona mora da ima zadate granice, i može da se desi da počne da “pada”, ako se previše skrati.
Tanjenje proteze može da uzrokuje pucanje – dakle, sa oba ova rešenja treba biti obazriv.
2. Kisele bombone.
Većini pacijenata pomaže da nekoliko dana drže u ustima one tvrde, zelene mentol bombone (ili bilo koje druge slične, ako pacijent ne sme da uzima šećer).

Ovim se postiže i to da se jezik se navikava na smanjenje prostora.
Usna duplja je izuzetno dobro inervisano područje, i veoma osetljivo na “novitete”. I jedna kruna može da pacijentu da utisak da je veličine pesnice, a nekmoli rad veličine totalne proteze.
Kad pacijent prevrće bombonu po ustima, jezik se (jednostavno rečeno) navikava da ima daleko manje mesta nego što je “navikao”.
Osim ovoga, kisele bombone pomažu regulisanje lučenja pljuvačke, koje ponekad ima previše ili premalo…
3. Snaga volje :).
Imala sam pacijentkinju koja je bila gadljiva kad SAMA SEBI stavi u usta stomatološko ogledalce, a ne da nosi gornju totalnu protezu.
Ona se navikla ovako: stavljala je protezu u usta – pa koliko izdrži.
Trudila se da diše na nos, da gleda nešto zanimljivo na televiziji…
U početku je izdržavala 15 sekundi, pa minut, pa nekoliko minuta.
Za 8 dana je polako i postepeno došla dotle da može da je nosi ceo dan, noću ju je skidala.
Dakle, može se i tako, mada nije lako.
U ovoj priči zapravo pomažu vežbe disanja i fokus, a tu takođe možemo pomoći.
4. Psihološka podrška.
Ima pacijenata koji su gadljivi na protezu iz čisto psiholoških razloga – jednostavno je ne prihvataju.
Ovo je vrlo retka pojava (videla sam dva takva pacijenta za više od 25 godina staža) – to su psihički potpuno zdravi ljudi, koji na svesnom nivou i znaju da moraju i žele da nose protezu, ali psiha je đavo :).
Ovo se obično vidi tako što tokom rada nema nikakvih problema – kod uzimanja anatomskih i individualnih otisaka nema gadljivosti, niti pacijent kaže da je ikad bio gadljiv, a tek sa predajom gotove proteze počinju problemi.
Isto tako, viđala sam da pacijent normalno nosi protezu neko vreme, dok neko od ukućana ne ispolji negativan stav prema protezi; a viđala sam i da pacijent godinama nosi bez ikakvih problema protezu sa kojom se snalazi odlično, i onda počne da se “gadi” i da je skida “jer ga/je nervira” – a u pitanju su neki privatni problemi i nevolje…
Ovde obično bez ikakvih problema pomažu anksiolitici i psihoterapija – ali treba (opet) biti obazriv.
Uvek treba imati na umu da je ovo veoma retka pojava – i da proteza mora biti SAVRŠENO napravljena da bi posumnjali na ovakvu situaciju.
5. Rešavanje ostalih uzroka.
Postoji čitav spisak internističkih oboljenja zbog kojih pacijent može biti gadljiv, mnogi lekovi koji se dugo uzmaju mogu provocirati gadljivost na protezu i još milion drugih stvari – što je (opet) relativno retko, i zahteva pažljivo anamnestičko ispitivanje.
Imala sam pacijentkinju koja je bila gadljiva isključivo u periodu dok je uzimala preparate gvožđa – ništa čudno i za ljude sa savršeno zdravim sopstvenim zubima…
Nije lako :).
Ilustracije: kolkatadentalclinic.co.in, europeangusto.com