Lekovi i boja zuba

boja zuba i uticaj lekova

U praksi smo od upotrebe različitih lekova viđale vrlo “zanimljivo” prebojene zube, i to čak i do prugastog kolorita sa tamnozelenkastim dentinom.

U osnovi, promena boje zuba usled korišćenja različitih lekova može biti tzv. extrinsic i intrinsic porekla – dakle, od lekova koji se uzimaju spolja ili “iznutra”.

Spoljašnje (“extrinsic”) diskoloracije su one površne, koje se mogu ukloniti fizičkim poliranjem zuba ili sličnim putem.

Dobro poznati lekovi i supstance koji su najčešći uzroci površinskog prebojavanja zuba su:
hlorheksidin (za mućkanje usta, jako koristan za lečenje promena na sluznici usne duplje),
– soli gvožđa za oralnu upotrebu u tečnoj formi,
– esencijalna ulja,
amoksicilin sa klavulanskom kiselinom, antibiotik.

Holandskoj fondaciji za farmakovigilancu je negde između 1991. i 1995. godine prijavljeno 25 slučajeva diskoloracije zuba od žućkastog do smeđeg, od oralne upotrebe lekova u tečnom stanju.

U oko 85% slučajeva su u pitanju bili antibiotici, a 14% od toga amoksicilin.

Od 1979. godine, Holandski centar za praćenje propratnih reakcija na lekove je primio 37 izveštaja o diskoloraciju zuba, pretežno kao posledica korišćenja amoksicilina, doksiciklina ili minociklina.

“Intrinsic” uzroci prebojavanja zuba

Ovde se misli na stalnu prebojenost, dakle na boju koja je u strukturi zuba, a posledica je interferencije lekova sa procesom dentinogeneze.
Ili jednostavnije: lek deluje u procesu stvaranja zuba, i ta boja ostaje stalna

Lekovi koji daju ovaj efekat su:

1. Fluoridi.
Iako je odavno poznato pozitivno delovanje na zdravlje zuba, manje se zna da fluor, u većim dozama, itekako može da preboji zube, da dovede do tzv. dentalne fluoroze.
To može da izgleda ovako – ovo je hronična fluoroza:

boja zuba - hronična fluoroza

Fluoroza je stanje koje zavisi od doze, dakle – dose-dependant. A o tome kako se dozira, pogledajte ovde…:).

2.Tetraciklini.
Svi znaju za “tetraciklinske zube”.

Negde u ranim 60-tim godinama, tetraciklini su se pojavili kao novi, moćni antibiotici, a tek negde oko 1966. godine je jasno shvaćeno da je jedna od mogućnih posledica davanja tetraciklina – trajna prebojenost zuba.

Prosto rečeno, oni se ugrađuju u zub tokom kalcifikacije kao faze razvoja zuba.

Tetraciklini dati trudnici (posebno u drugom i trećem trimestru trudnoće) mogu dovesti do toga da beba ima promenu boje zuba; zubi mogu postati bledo žuti tokom rasta deteta, a mrlje eventualno preći u smeđe ili sivkaste tokom godina.

Pošto se glavni deo mineralizacije stalnih zuba okvirno završava do detetove osme godine (osim umnjaka), tetracikline bi trebalo izbegavati davati bar do tog uzrasta.

Na žalost, broj kombinacija promena boja zuba koje mogu dati tetraciklini je jako veliki:

boja zuba - tetraciklinski zubi 1
boja zuba - tetraciklinski zubi 2
boja zuba - tetraciklinski zubi 3

3. Minociklin.
Još nije do kraja jasan mehanizam delovanja kod diskoloracije uzrokovane ovim lekom.
Boja zuba se čak može promeniti i kasnije, u ma koje vreme po završetku terapije, počev od jednog meseca pa do više godina.

Vizuelno, zubi dosta liče na tetraciklinski prebojene, ali više naginju ka zelenkasto-sivim i plavičasto-sivim nijansama.

4. Ciprofloksacin.
Daje zelenkastu prebojenost zuba. No, ovo je zapaženo samo kod dece koja dobijaju intravenski ovaj lek, u dozama od 10-40 mg/kg/dan.

Kod intrinsic diskoloracija – obično je daleko više izmenjena boja dentina, nego boja gleđi.
Kada se u brušenju skine gleđ sa zuba kao što su na prvoj, malenoj slici sasvim gore levo, vidi se sasvim tamnozelen dentin.

Zbog svega ovoga, intrinsic prebojeni zubi su izuzetno nezahvalni za beljenje zuba, na žalost…
 
Ilustracije:
ncbi.nlm.nih.gov

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.